KUPALINA NOĆ

Prema slovenskim legendama, u proljeće, u Kupalinoj noći cvjeta paprat, Kupalina sveta trava.

„Vatreni cvijet“ paprati ljubomorno su čuvali demoni. Ko bi poželio da ga ubere morao je otići u šumu prije ponoći i uhvatiti trenutak kad se magični cvijet rascvjetava. Njegov pupoljak peo se uz biljku kao živo biće, stizao do vrha tačno u ponoć i rascvjetavao se uz prasak, a cvijet je bio toliko blistav i sjajan da je mogao zasjeniti sve oko sebe. Junak koji je želeo da ga se domogne, morao je iskopati rov oko biljke i u njemu strpljivo sačekati. Pritom nije smio gledati čudovišta u koja su se pretvarali demoni ne bi li ga zastrašili, niti odgovarati glasovima koji su mu se obraćali. Ako bi to učinio, bio bi izgubljen.

U Kupalinoj noći drveće je dobijalo moć da se oslobađa iz zemlje, da se kreće i da između sebe razgovara na svom tajanstvenom jeziku. Jedino onaj koji bi ubrao Kupalin cvet, „vatreni cvet“, mogao je da razumije taj govor.